"Život tamo je bio kao u pećini s monstrumima, ali ipak nas mučenje nije moglo promijeniti."
Ovako je svoje vrijeme provedeno u jednom kineskom radnom logoru opisao kanadski umjetnik i vajar Kunlun Zhang u jednosatnoj dokumentaciji pod imenom "Iza crvenog zida: Progon Falun Gonga", emitiranoj u CBS Newsworld (CBS je kanadska državna televizija).
"Iza crvenog zida" opisuje kako je Zhang, Falun Gong praktikant, uhapšen za vrijeme posjete Kini 2002. On je bez suđenja osuđen na tri godine u radnom logoru, gdje je bio žestoko pretučen, višestruko mučen elektronskom palicom, a pokušali su ga metodama ispiranja mozga natjerati da se odrekne svoje vjere.
Irwin Cotler, liberalni član parlamenta, i kasniji ministar pravde, udružio se s advokatima za ljudska prava i sa Amnesty Internetional da bi spasio Zhanga, žitelja Kanade i gosta profesora, koji je prije predavao na univerzitetu McGill. Zhangov slučaj je postao prominentan, još mnogo prije nego što se Zhang vratio u Kanadu.
Međutim, hiljade Falun Gong praktikanata u Kini nisu bili te sreće. Rutinski zatvarani bez suđenja, suočeni su s istom vrstom brutalnosti kao i Zhang samo zbog toga što su ostali privrženi Falun Gongu, duhovnoj i meditacijskoj praksi.
Crveni zid dokumentira kako je Falun Gong postao veoma popularan u ranim 1990-tim godinama, kao dio "qigong vala" koji je zapljusnuo Kinu u duhovnom vakuumu koji je ostavila Kulturna revolucija.
Kinesko ministarstva sporta procijenilo je broj praktikanata na 50 do 70 miliona. Stotine ljudi se sakupljalo u parkovima i na trgovima u cijeloj zemlji, da bi svako jutro prije posla zajedno prakticirali Falun Gong.
"Veliki zakon univerzuma", koji je podučavan od strane osnivača Falun Gonga, Li Hongzhija, izgleda da je probudio duboko prikrivenu stranu u kolektivnim srcima kineza. "Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija", vodeći principi Falun Gonga, u Kini su bili zarazni.
U to vrijeme, kineski režim je odobravao Falun Gong i mnogi funcioneri Komunističke partije su ga prakticirali. Ljudi su otkrili da čak i teške bolesti nestaju kroz uporno prakticiranje. Kako se državni javni zdravstveni sistem u 1990-tim godinama počeo raspadati, mnogi ljudi su se okrenuli Falun Gongu i drugim formama qigonga kako bi izašli na kraj sa svojim zdravstvenim problemima.
"Mnogi kineski lideri su iskreno vjerovali da su [u qigongu] naišli na novu revolucionarnu kinesku nauku koja će promijeniti svijet", rekao je David Ownby u dokumentarnom filmu. Ownby je profesor kineske istorije na Univerzitetu u Montrealu.
Ali nakon što se oko 10.000 praktikanata mirno sakupilo ispred centrale Komunističke partije u Pekingu, 25. aprila 1999. da bi protestirali zbog napada na grupu, Partija je bila potresena do srži.
Da se tako velika grupa ljudi mogla mobilizirati pod radarom sveprisutnog kineskog Biroa javne sigurnosti, unijelo je strah u srce tadašnjeg kineskog lidera Jianga Zemina, rekao je kanadski reporter za Wall Street Journal, Ian Johnson, koji se pojavljuje u Crvenom zidu.
"Partija je bila razljućena i sprovela je zabranu Falun Gonga sa takvom odmazdom kakvu još nisam vidio protiv jedne grupe u sedam godina koje sam proveo u Kini."
Sa direktivom Jianga Zemina da grupa treba biti "uništena", zvanični progon Falun Gonga je počeo 20. jula 1999.
Ono što je uslijedilo je bio niz masovnih hapšenja i intenzivna propagandna kampanja koja je ocrnila Falun Gong i u Kini i izvan Kine. Uskoro, počeli su se pojavljivati uznemiravajući izvještaji, koji su govorili o sistematskom progonu, mučenjima i smaknućima praktikanata.
Peter Rowe iz Toronta, koji je pripremio, režirao i producirao Crveni zid, rekao je da je bio potaknut istražiti priču o Falun Gongu, kada je 2003. godine vidio praktikante kako ispred kineskog konzulata protestiraju protiv progona.
"Izgledalo mi je da se radi o začuđujućoj priči, o kojoj ljudi ništa ne znaju. To je jedna misteriozno prikrivena priča i ima mnogo ljudi koji ne znaju ni šta je Falun Gong, a da ne govorimo o progonu."
Rowe, koji je producirao seriju "Bijesna planeta" za OLN, rekao je da je snimanje "Iza crvenog zida" trajalo tri godine. On je pohvalio CBC televiziju zbog toga što se prihvatila jedne tako brisantne teme, osobito u svjetlu činjenice da ova televizijska kuća posjeduje prava prenosa Olimpijskih igara 2008. u Pekingu za Kanadu.
"Činjenica da su spremni emitirati film, koji pokazuje ljude koji se zalažu za bojkot Olimpijskih igara, pri čemu su i sami prenosioci za Kanadu, je izuzetna", rekao je Rowe.
Rowe je pri tome mislio na dio Crvenog zida koji dokumentira ilegalnu, i od države podržavanu, krađu organa Falun Gong praktikanata, kako bi se opskrbila kineska transplantaciona industrija, koja se nalazi u porastu.
Neki, koji su uznemireni krađom organa, postavili su pitanje, da li bi Peking trebao imati pravo održavanja Olimpijskih igara. U dokumentarnom filmu, Clive Ansley, kanadski advokat, koji je u Kini imao advokatsku kancelariju, upoređuje Peking 2008. sa Olimpijskim igrama održanim u nacističkoj Njemačkoj 1936., koje su poslužile legitimaciji i glorifikaciji Hitlerovog režima.
Bivši kanadski državni sekretar David Kilgour jedan je od autora izvještaja "Krvava žetva", o krađi organa Falun Gong praktikanata. On govori u Crvenom zidu o svojim istraživanjima i o tome kako su trgovci organima u telefonskim razgovorima slobodno priznali da imaju "Falun Gong snabdjevače" koji su odmah spremni da ponude organe.
Prosječno vrijeme čekanja za transplantaciju bubrega tiho se pojavljuje na ekranu, a brojke govore za sebe: Kanada, 2555 dana, Velika Britanija, 1095 dana, SAD, 1825 dana, Kina, 15 dana.
Crveni zid govori o tome kako su praktikanti širom svijeta postali glas za svoje kolege praktikante u Kini i kako pozivaju političare da skrenu pažnju na progon, samo sa namjerom da ga nekako okončaju.
Sa svojim trajnim protestima i bdenjima pred kineskim konzulatima i ambasadama širom svijeta i sa svojim naporima da se podigne svijest, Falun Gong se praktično definirao kroz svoje napore za zaustavljanje progona.
Zheng Weidong, savjetnik ministra kineske ambasade u Kanadi, negira u "Iza crvenog zida" da su praktikanti izvrgnuti mučenjima. On odlučno tvrdi da se Falun Gong unutar Kine "raspao".
To je nova partijska linija. Unutar Kine, državni mediji su sa stalnog ocrnjavanja Falun Gonga prešli na nespominjanje, kao da grupa više ne postoji.
Međutim, iza ove fasade, izvještaji pokazuju da Falun Gong i dalje postoji u Kini, isto kao i progon, žestok kao i do sada.
Dvije trećine prijavljenih slučajeva mučenja u Kini su Falun Gong praktikanti, prema Manfredu Novaku, Specijalnom reporteru UN-a za mučenja. Organizacije za ljudska prava su dokumentirale preko 3.000 smrtnih slučajeva Falun Gong praktikanata od posljedica mučenja u Kini, a posljednji izvještaj američkog State Departmenta o ljudskim pravima naglasio je progon koji još uvijek traje.
Ne samo da nije uništen, nego se Falun Gong čak tiho širi u ruralnim oblastima i manjim gradovima, kaže Guo Guoting, kineski advokat u egzilu, koji je branio pristalice Falun Gonga u Kini prije nego što su vlasti zatvorile njegovu praksu. On je pobjegao u Kanadu 2005. godine.
"Prema mom shvatanju, Falun Gong nije samo praksa za fizičko zdravlje; to je u stvari vrsta vjerovanja, vjere, a nitko ne može uništiti nečije vjerovanje", kaže Guo. "Ovo je razlog zašto je komunističkom režimu nemoguće uništiti Falun Gong."
Johnson, koji je dobio Pulicerovu nagradu za seriju članaka o Falun Gongu, rekao je u Crvenom zidu da progon "ostaje jedan od ožiljaka na političkom tijelu Kine" i da je došlo vrijeme za režim da "izađe i da se pozabavi s tim i da kaže da je ovo bio užasan progon, represija i da su ovi ljudi sistematski progonjeni."
"Da bi Kina mogla krenuti naprijed, oni moraju imati ovu vrstu obračuna."
Ili kako to g. Kilgour kaže: "Ubijanje mora prestati."
Objavljeno u engleskom izdanju Epoch Timesa 29.10.2007.